PutoSitnice
09.07.2009., četvrtak
Portugal- okolica Lisabona
|
Ako se nađete u Lisabonu, morate obići obližnja mjesta kao što su Sintra, Cascais, Estoril, Cabo da Roca i za vjernike Fatima... Sve je vrlo blizu i autom, vlakom, busom... Sintra je mali gradić u čijoj blizini se nalazi čarobni dvorac Pena!  Gradić je naprosto bio pod opsadom turista. Svaka kuća izgleda kao da nosi neku svoju povijest, no znamenitost Sintre je Palácio Nacional da Sintra. Pošto iz samog mjesta postoji organiziran prijevoz busom do ulaska u park dvorca, velika većina turista se odučuje upravo za tu opciju. Morale smo dosta dugo čekati dok se nismo uspjele pronaći mjesta za nas u autobusu. Vožnja je potrajala, jer osim što autobus vozi po malim, vijugavim ulicama u kojima se teško mogu mimoići dva auta, na putu nam se našla neka mlada gospodična koja jednostavno nije mogla pomaknut svoj kombi " u rikverc". Svaki pokušaj je bio uzaludan... Sva uzrujana je čak tražila vozača našeg autobusa da se on makne unatrag  Možda iz cca 15 pokušaja je konačno uspjela i mi smo krenuli dalje prema dvorcu Pena. Putem je bila stanica za one koji su željeli razgledati i Castelo dos Mouros. Na samom ulasku park nalazi se vrt prepun egzotičnog bilja i cvijeća. Uređenom stazom smo krenuli prema dvorcu. Putem smo srele 3 talijana i pitale koliko ima do dvorca pješice, svaki nam je dao drugačiju informaciju, od 15 do 45 min. Uglavnom, trebalo nam je 10-15 minuta lagane šetnje.  Dvorac doslvno ostavlja bez daha! Ogromno zdanje, napravljeno u svim mogućim i nemogućim stilovima gradnje, prepun tornjeva, prolaza i nevjerojatno šaren i kićast! I s cijelim tim kaotičnim uređenjem izgleda jednostavno čarobno!  Interijer se može identično opisati. Okoliš dvorca je planski uređen park, šuma prepuna raznog drveća i bilja, kroz koju prolaze isprepletene staze vodeći vas pored jezerca u kojima plivaju crni labudovi i sl....  Cascais je nekadašnje ribarsko mjesto, s jedne strane okružen plažama i mnogima odgovara za kupanje, dok se s druge strane nalaze brda Sintre. Obzirom da je staro mjesto koje ima svoju povijest, lijepo ga je razgledati i nećete potrošti puno vremena.  Ista stvar je i s Estorilom. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Portugal je bio neutralan, pa je Estoril poslužio kao utočište mnogim izbjeglicama, ali i špijunima. Zbog svog nekada najvećeg casina u Europi bio je i inspiracija Flemingu za Casino Royale. Danas je to mondeno ljetovalište s plažama, hotelima, i naravno, casinima. Linija vlaka za Sintru polazi sa stanica Rossio, Sete Rios (Jardim Zoologico), Entrecampos i Roma-Arreiro, dok ćete u Cascais i Estoril krenuti s Cais de Sodre. Sve te stanice su i postaje lisabonskog metroa. Cabo da Roca je najzapadnija točka Europe. Vjetar me jako propuhao, ali mislim da se niti inače tamo ne potroši mnogo vremena.  Impresivne su stijene koje se u prosjeku izdižu 140m iznad oceana i koje ogromni valovi nemilosrdno tuku. Postoji svjetionik Farol da Cabo da Roca sagrađen još 1722. i koji se nalazi na visini od 144m. Na njemu stoji natpis na kamenoj ploči "Aqui...ovdje... Onde a terra termina e o mar começa...gdje prestaje kopno i počinje more... (Camőes) Ponta mais ocidental do continente europeu" najzapadnija točka kontinentalne europe"  Fatima je mali grad oko 120km udaljen od Lisabona.  Priča o Fatimi : Tamo je 1915. troje djece Lucia dos Santos i njezini rodaci Francisco i Jacinta Marto, u dobi od osam, sedam i sest godina, vidjela lik s plastem. Tijekom slijedece godine vidjeli su, u tri razlicite prilike, andela koji se sam nazvao Andelom mira koji ih je poticao da mole. Godine 1917. djeca su izmedu 13 svibnja i 13. listopada imala ukazanja koja su veoma poznata. Dogadaji su se odvijali svakog trinaestog u mjesecu, osim u kolovozu, kada je to bilo petnaestog. Razlog za to je nasilno odvodenje djece koje je izvrsio sluzbenik gradske uprave. Jedan je dan bio pun znacenja - 13. lipanj. Gospa je toga dana pokazala vidiocima pakao i rekla im je da Bog zeli sirenje poboznosti prema Bezgrjesnom Srcu Marijinu kako bi se spasavale duse. Ako smrtnici ne prestanu vrijedati Boga izbit ce jos jedan rat i to strasniji. Znak zla bit ce nepoznato svjetlo koje ce se pojaviti u noci. Gospa je zeljela posvecenje Rusije njezinu Bezgrjesnom Srcu. Ako joj se zelja uslisi, bit ce mira. Ako ne, Rusija ce svoje zablude prosiriti po svijetu, uz ratove, proganjanje Crkve, mucenistvo dobrih. Gospa je obecala znak koji ce potvrditi tocnost onoga sto je rekla. Obecanje se ispunilo 13. listopada 1917. Toga dana mnostvo od 50 000 vidjelo je sunce kako se okrece na nebu poput golemog ognjenog kotaca. Onda je napustilo svoju putanju i zaronilo je prema zemlji. Medu svjedocima bilo je nekoliko istaknutih skeptika prije dogadaja. Pored vidanja pakla i poticaje na poboznost prema Bezgrjesnom Srcu Marijinom, u Fatimi je bila povjerena treca tajna. Rijeci o Rusiji izgovorene su u tom udaljenom mjestu cetiri mjeseca prije Ruske revolucije. Ovo svetiste privlaci veliki broj hodocasnika, oko tri i pol milijuna godisnje. Obišle smo Baziliku, križni put, mjesta ukazanja, kuće gdje su živjeli Lucia, Francisco i Jacinta. U Fatimi se nalazi i kip Gospe u čiju krunu je ugrađen jedan od metaka koji su pogodili Papu Ivana Pavla II tijekom atentata. I bile smo čak na misi koja je naravno služena na portugalskom  |
Portugal- Algarve/Lagos
|
Obzirom da smo u Portugal došle u kolovozu, par dana smo odlučile odvojiti za uživanje na plažama i kupanje. Sjele smo u bus i krenule prema južnoj pokrajini Algarve u kojoj se nalazi popularno mjesto za ljetovanje Lagos. Imale smo privatan smještaj u blizni centra. Mjesto nije pretjerano veliko, osim starog centra grada i zidina koje ga okružuju nema se što za vidjeti. Ali tu su plaže.... Dobile smo preporuku za 2 plaže. Bliža nam je bila Dona Ana Praia, pa smo prvo otišle tamo. Nismo uopće imale viziju kako bi to trebalo izgledati i ova plaža je zaista prekrasna. Nalazi se u stijenama, pa se morate spustiti stepenicama.  Pješćana je i zapravo je samo jedna od mnogobrojnih pješćanih uvala uvučenih u visoke stijene. Ocean i nije neko najsretnije rješenje za kupanje, pogotovo meni koja je navikla satima se brćkati. Ali ipak smo uživale.... Kasnije smo odlučile pronaći drugi, njihovu najveću plažu. Meia Praia. Uzele smo taksi i pošto nismo mogle vozaču objasniti na koji dio (kilometar) plaže želimo ići, dovezao nas je na sredinu  I zaista je sve jednako od početka dokraja....Red ručnika, ležaljki, beach clubova itd. Voda je opet bila dosta hladna i valovita ( na cijeloj plaži, od stotinu ljudi možda nas se 10 okupalo! Svi uglavnom stoje u vodi do gležnja i čavrljaju, što mi je bilo dosta smiješno. Ali njima odlazak na plažu očito više predstavlja priliku za druženje nego kupanje. Navodno je bolje kada dođe marokanska struja. Tu se našao i jedan brdoviti mladić (spasioc i iznajmljivač ležaljki) koji se potrudio pružiti nam pomoć oko svega što nam zatreba. Pa smo tako dobile korisne informacije o restoranima, barovima, klubovima, nudio je i svoje društvo i broj telefona, ali smo se ljubazno zahvalile. I ipak smo dobile ležaljke u pola cijene Ali zato kada smo htejel otići s plaže...Nema taxija, bus vozi po samo njemu poznatom voznom redu... Čekale smo dosta dugo bus, nekoliko ljudi je čak odustalo i otišlo pješke. Noćni život u Lagosu koji je najpoznatiji u cijelom Portugalu, nije me baš nešto impresionirao. Mjesto je inače vrlo popularno među englezima, pa jedino možete vidjeti hrpu engleza kako se urnebesno zabavljaju opijajući se i "daveći" ljude oko sebe.  |
Portugal- Porto
|
Nakon par dana u Lisabonu, sjele smo na vlak i krenule prema sjeveru Portugala, prema Portu (Oporto). Moram priznati da niti jedna od nas nije imala predodžbu koliko je taj grad velik (malen), kolike su udaljenosti mjesta koje smo htjele vidjeti itd. Porto je drugi grad po veličini u Portugalu, smješten na rijeci Douro. Bile smo spremne na pripremu strateškog plana kako sve uspjeti obići u 2 dana, a kad ono- sve je iza ugla Smještaj smo imale u Residencial Universal na savršenoj lokaciji- Avenida dos Aliados.  Jedino je malo nespretno bilo nositi kofere po strmim stepenicama na kat. Po uređenju ništa posebno, čisto i prostrano. Odmah smo izašle van i krenule u obilazak. Prvo smo pronašle baroknu crkvu Igreja dos Clérigos u sklopu koje se nalazi i Torre dos Clérigos koji je pošto se vidi iz svih dijelova grada, jedan od prepoznatljivih simbola Porta.  Krenule smo spontano dalje glavnom ulicom i došle do stare željezniče stanice Săo Bento.  Unutarnji zidovi su svi ukrašeni slikama, ali tek kad bolje pogledate- sve je izrađeno na keramičkim pločicama! Ubrzo stižemo i do gotičkog zdanja crkve Igreja de Săo Francisco  I nakon toga do Ribeira trga koji je najživlje mjesto. Mnoštvo restorana, kafića, brodića koji vam nude vožnju rijekom Douro, opće šarenilo mjesta, stvari, ljudi i doživljaja. Hrana je bila odlična, vrlo često pripremaju bakalar. Samo morate pripaziti na vrijeme. Ako ogladnite kasno navečer, ostat ćete galdni. Do određenog sata vas primaju u restoran, poslije zaboravite...I popodne također sve zatvaraju. Najviše nas je oduševio restoran u blizini trga Ribeira, vrlo kičasto uređen i sve je u znaku zečeva. Bilo je smiješno vidjeti kako lutke zečeva vise sa stropa, na svakoj polici opet zec i čak ispred restorana - kavez sa živim zečevima! Hrana je bila predobra, osoblje uslužno i simpatično.  Čak nas je konobar "iskoristio" da zezne svog kolegu kojem je rekao da smo rusi. Čovjek je ljubazno došao i počeo nam pričati na ruskom, mi smo zbunjeno objašnjavali da nemamo veze s Rusijom, a njegov kolega mu je iza leđa pucao od smijeha. U blizini se nalazi veliki most Don Luis koji ima dva nivoa. Preko donjeg (kojem mogu prolaziti auti i pješaci) prešle smo na drugu stranu. Koja je inače poznata po klubovima, vinskim podrumima i sl.  Prošle smo uzbrdo po uličicama do neobičnog parka koji je imao malo uređeno brdašce u sredini i s kojeg se pružao super pogled na Porto s druge strane rijeke (Ribeira itd). Preko gornjeg nivoa mosta (prometuje samo gradski prijevoz i pješaci) smo krenule natrag prema hotelu. Drugi dan smo se odlučile na vožnju brodićem, gdje je jedan od zaposlenika (portugalac) prepoznao govor i pozdravio nas na hrvatskom! Makar mislim da nemam pretjerano izaženu crtu romantike, priznajem da mi je taj grad probudio neka čula i da je definitivno mjesto gdje bih voljela doći s nekim posebnim  |
08.07.2009., srijeda
Njemačka- München
|
München (bavarski: Minga) glavni je grad savezne pokrajine Bavarske. Nakon Berlina i Hamburga, po broju je stanovnika treći grad u Njemačkoj i smatra se jednim od najvažnijih gospodarskih, prometnih i kulturnih središta države. München mi se zaista svidio kao grad. Široke ulice, uglavnom niske građevine, mnogo parkova i općenito zelenila, kao da se osjeća protok zraka i svijetla kroz cijeli grad. Smješten je na obali rijeke Isar; poznat je po pivu, Oktoberfestu i nogometu. Pivo su u grad donijeli 1328. godine svećenici, a 600- godišnji običaj nastavlja se i danas, iz dana u dan. Bavarci su 1516. godine uveli Zakon o čistoći piva, a tradicija pivnica počinje vladavinom kralja Ludovika I. koji je dopustio prodaju piva. Danas se na svakom uglu grada nalaze pivnice koje nude i specijalitete poput Leberwursta ili Weiswursta. Naručite li pivo (Prost! Ein Bier, bitte!), pazite: riječ je o litri (Mass) !, ali samo tijekom Oktoberfesta... U Münchenu svakako treba vidjeti Marienplatz i Gradsku vijecnicu (Rathaus) koja ima svoj 'sat kukavicu' i svaki dan u 11h (provjeri za svaki slucaj tocno vrijeme) može se vidjeti 'igrokaz'. Od crkvi preporuka bi bila Frauenkirche (postoji legenda o njenoj izgradnji, navodno je vrag sklopio dogovor s glavnim arhitektom da ce mu pomoci ako crkva ne bude imala niti jedan prozor. Naravno, arhitekt je sklopio dogovor, ali ga nije ispostovao. Izgradio je tako visoke zidove da se s odredjenog dijela crkve prozori ne mogu vidjeti. Kad je vrag shvatio da je prevaren, crkva je vec bila posvecena i nije mogao uci u nju, nego je samo ostavio svoj trag na ulazu - tzv. teufelstritt). Ako volite muzeje i umjetnost, posjetite Kunstareal, a ako volite parkove, onda Englischer garten je super izbor. Prekrasan veliki park, prepun isprepletneih stazica, jezera i mnoštva ljudi koji koriste i najmanju zraku sunca da provedu vrijeme u prirodi tog parka. Olimpijski park- koji će vjerojatno uvijek i svima biti zanimljiv nalazi se sjevernom dijelu grada i sagrađen je za potrebe Ljetnih Olimpijskih igara 1972.. Kompleks stadiona i sportskih dvorana odlično se uklapa u brežuljkastu okolinu parkova i svjetski je poznata građevina. A tu se nalazi i još 1969. otvoren Olimpijski toranj skoejg puca fenomenalan pogled. Visok je 291 m i težak 52,500 tona. Na visini od 190 m nalazi se platforma/vidikovac kao i mali rock i roll muzej. A na visini od 182 m smješten je rotirajući restoran koji može primiti 230 ljudi. Potpuna rotacija traje oko 50 minutes. U tornju se nalazi dizalo s brzinom od 7 m/s, koje može primiti 30 ljudi. Vrijeme vožnje dizalom je oko 30 seconds. Slijedeće značajno sportsko mjesto je novijeg datuma i nalazi se na sjevernom rubu grada. A to je 2005. otvorena Allianz arena u kojoj se održavaju domaće nogometne utakmice između FC Bayern Münchena i TSV 1860 Münchena. Nešto sam sigurno sad zaboravila spomenuti, ali čim se sjetim- dopisat ću ;) |
07.07.2009., utorak
Madeira
|
Madeira....Madeira...Madeira... Madeira je prije svega autonomna portugalska regija u Atlantskom oceanu. Jedini naseljeni otoci na ovom otočju su otok Madeira i Porto Santo. Madeira čini integralni dio Europske Unije kao njena ultraperiferna regija (bliža je afričkom kontinentu nego Europi!). Otok Madeira (o kojem ću i pisati) nalazi se oko 980km jugozapadno od Lisabona. Letjeli smo TAP-ovim letom s presjedanjem u Lisabonu. Čekanje leta smo iskoristili za brzinski odlazak na kavu na jednom od Lisabonskih trgova. Nakon podužeg puta/leta konačno smo ugledali zeleni, brdoviti otok, dijelom obavije oblacima.... Stigli smo na otok vječnog proljeća!  Otočje Madeira, koje su Rimljani nazivali „Grimizni otoci”, su ponovno, vjerojatno slučajno, otkrili Portugalci te ga naselili 1418. godine. Otočje je poznato po turizmu, te po vinu. A sam otok Madeira, odnosno grad Funchal i po nogometašu Christianu Ronaldu kojem je to rodno mjesto. Nisam neki pretjerano veliki ljubitelj nogometa, ali ne možeš ne primjetiti njegovo lice na mnoštvu suvenira :-)  Spektakularni vulkanski krajolik i izuzetno bogata zemlja na kojoj uspijevaju banane (svako dvorište ima barem jedno drvo banane  ) , te mnoštvo vinograda omogućuju nezaboravan doživljaj. Najbolji način da se upozna otok je iznajmiti automobil i obići sve tajne uvale i ugasle kratere. Što se tiče cesta, oduševilo me kako su napravili cijelu infrastrukturu. Sve je lako dostupno i očekuje vas zaista ugodna vožnja. Najveći grad na otoku je Funchal, smješten u mirnom zaljevu u podnožju planina na koje vozi žičara. Većina hotela na otoku se nalazi u samom Funchalu (čak ih je dosta smješteno u jednoj ulici) ili njegovoj okolici. Žićarom se možete odvesti do Monte-a, gdje se nalazi crkva- Igreja de Nossa Senhora do Monte (1741), koja je i počivalište posljednjeg cara Austro-Ugarskog carstva, habsburgovca Karla I. Njegova posljednja rezidencija je bila Quinta do Monte u blizini crkve. Ispred crkve vas čekaju vozači sanjka koje oni nazivau toboganom. Zapravo se radi o nekoj vrsti pletenih sanjka kojima će vas provozati po ne baš maloj nizbrdoj ulici...Ludi doživljaj! U blizini se također nalaze 2 prekrasna botanička vrta.  Mi smo stigli obići samo jedan (onaj manji) i uživali u gomili raskošnog zelenila kaktusa i šarenila raznolikog, nama egzotičnog cvijeća.  A oduševio nas je i predivan bijeli paun koji se spremno pozirao pred našim fotoaparatima!  Vrijeme je zaista proljetno...Ugodna temperatura, dok se na navuče nekakav oblak i odjednom se nađete mokri od rosulje, a ponekad i pravog pljuska kiše. Sve to dosta kratko traje, pa je dobro biti spreman za sve vremenske prilike! Hrana nam se svela na ribu, uvijek pripremljenu na neki drugi, neobičan način. Vrlo često je u kombinaciji bila i banana! A vino...Madeira wine- odlično!! Aerodrom je jedan od najspektakularnijih na svijetu i nalazi se tridesetak kilometara od grada, ukopan u stijene iznad mora. Renoviran tek prije dvije godine, dugo je bio noćna mora za sve pilote, no danas je velik dio piste na stupovima u moru. |
Porto Santo
|
Dok sam bila na Madeiri, odlučili smo jedan dan provesti na Porto Santu. Uz Madeiru, jedinom naseljenom otoku Madeirskog otočja. Iz Funchala smo krenuli brodom i nakon dva i pol sata stigli smo na svojevrstan Madeirin otok za kupače. Inače se može doći i avionom za 15-tak minuta. U luci smo odmah uzeli rent-a-car i krenuli u istraživanje otoka. Obzirom da je velik puna 42 četvorna kilometra, nije nam trebalo puno vremena za potpuni obilazak. Porto Santo ima potpuno različit krajolik od egzotično zelene Madeire. No kad stignete na zlatnožutu pješčanu plažu, koja se proteže na osam kilometara svidjet će vam se ta smeđa boja koja tamo prevladava. Mjesta kao što je Vila Baleira idealna su za opuštajući odmor i kupanje. U samom mjestu se nalazi i kuća gdje je živio neko vrijeme Kristofor Kolumbo, nakon što je oženio kćer guvernera otoka. Na samom kraju te kilometarske plaže (možemo reći i na kraju otoka ili na kraju ceste ), nalazi se restoran koji u svakom slučaju preporučujem!! Na tom dijelu plaže smo se odlučile i na kupanje u valovitom i poprilično hladnom oceanu. Stijene koje izviru iz mora u raznim, zanimljivim oblicima u kombinaciji s pješćanom plažom....Vrlo fotogenično |
Amsterdam
|
u izradi... |
Portugal- Lisbon, Lisabon, Lisboa
|
Prošle godine u kolovozu odlučila sam ljetni godišnji odmor provesti u Portugalu. Naravno odmah sam napravila plan kako što više vidjeti i bolje provesti vrijeme. Let je bio direktan Zagreb- Lisabon. Hotel (Botanico) nam se nalazio u mirnoj ulici, makar u samom centru i sve je bilo dostupno pješke. Čim smo se raspakirale krenule smo u istraživanje grada. Prvo što nas je malo iznenadilo, bila je tempertura. Očekivale smo ljetne vrućine, no tamo u posljepodnevnim satim uvijek počinje puhati vjetar i bez obzira na temperature, fino osvježi... Prvo smo locirale trg Pedra IV. Koji nas je usput pratio kuda god smo išle Praça de Dom Pedro IV poznata je i kao Rossio s zgradom Nacionalnog teatra (1842.-1846.) i u blizini je kolodvor Rossio. Pedro IV je inače i prvi Brazilski car, pa se tamo naziva Pedro I. Toliko o njemu :-) Bitna povijesna ličnost je i Marquęs de Pombal, prema čijim zamislima je obnovljen cijeli Lisabon nakon razornog potresa 1755. Moje suputnice su odmah napravile grešku i gladne sjele u prvi restorančić na tom trgu. I ostale gladne... Mislim da je teže pogriješiti ako odete u bilo koju pokrajnju ulicu gdje ćete pronaći puno malih, zanimljivih retsorana s odličnom hranom! I čak ok cijenama... Makar su uglavnom restorani bili prihvatljivi skromnom džepu, Joao- moj prijatelj lokalac nas je jednom prilikom odveo i u jedan fensi šmensi restoran uz rijeku. Dočekala nas je ljubazna djevojka na ulazu, provjerila ima li mjesta za 4 i nema šanse da igdje zauzmete stol za više osoba nego što vas ima! Prijateljica je čak primjetila da je u restoranu Jose Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije. Osiguranje mu je takvo da ako ne znate kako izgleda, ne znate ni da je prisutan  Idući dan smo uzele autobusnu turu Hop-on hop-off. Odlična kombinacija za obilazak velikog broja znamenitosti. Ako vas nešto detaljnije zanima, jednostavno siđete, razgeldate i uhvatite slijedeći autobus. Napravile smo dobar razgled i stigle do Belema, dijela Lisbona smješetenog na samoj obali rijeke Tejo. Najviše se zadržale kod tvrđave Belem, a samostan Sv. Jeronima ( Mosteiro dos Jerónimos) je zaista impresivan. Torre de Belem je sagrađen od bijelog kamena i zanimljivo je što se nalazio 200m od obale u trenutku izgradnje. Nakon proširenja rijeke i potresa, nalazi se na samom rubu uz rijeku. Obišle smo svaki kutak. Budite spremni na malo i uske stepenice, gdje često morate čekati u redu jer samo jedna osoba može proći u jednom smjeru. Uski prolazi do malih kula s kojih puca predivan pogled. Od tamo je dobar pogled na željezni viseći most Puente 25 de Abril, (kao Golden gate). A s druge strane rijeke Tejo možete vidjeti veliki kip Isusa, također replika kipa iz Rio de Jainera. U Belemu se nalazi i Spomenik otkrića (Padrăo dos Descobrimentos). Jedno od stvari koje morate vidjeti je Elevador de Santa Justa, gradsko dizalo u obliku tornja, a koja spaja Donji grad (Baixa) s Gornjim gradom poznatijim kao Bairro Alto. Na vrhu se nalazi kafić s terasom i prekrasnim pogledom, a na Bairro Alto prelazite perko mostića. Inače budite spremni i na poduže čekanje u redu za ulazak u lift... Bairro Alto me oduševio svojim šarenim uskim uličicama, gomilom malih restorana i kafića, a navečer se često iz pojedinih čuje i Fado. Alfama je najstariji maurski predio Lisabona i jedini kojeg potres nije uništio. U blizini je tvrđava Castelo de Săo Jorge, koja se izdiže nad centrom grada na visini od 110 m. I opet mogu pričati o predivnom pogledu na cijeli grad... Kada se spustite iz Alfame, doći ćete do katedrale Santa Maria Maior de Lisboa ili Sé de Lisboa. Inače to je najstarija crkva, izmješanih stilova gradnje i lijepa je za vidjeti. Lisabon je zapravo brdovit grad, budite spremni na mnogo uzbrdica i nizbrdica. A pošto je opločen kamenim kockicama- zaboravite štikle Također morate isprobati vožnju tramvajem (mislim da je broj 28). Stari tramvaj s drvenim klupama, turistička je atrakcija i vozi jednu stanicu  U drugom navratu smo odsjele u predjelu grada gdje se nalazi Expo centar. Moderniji dio grada, u blizini se nalazio vlak što nam je bilo dosta praktično. U sklopu centra je i odličan Oceanarij koji smo uspjele posjetiti u doslovno posljednji čas. Prekasno smo primjetile da smo imale krivu informaciju o radnom vremenu. Naravno autobus iz fatime je već u polasku nešto kasnio. Utrčale smo u taxi (pritom preplašile vozača ) koji nas je dovezao najbliže što je mogao samom Oceanariju, ali nije imao dovoljno novaca za izvratit. Morala sam pretrčati cijeli plato po kojem je prištala voda iz obližnje fontane, namoliti finog gospodina koji radi na osiguranju ulaza (taman je zatvarao) da ja MORAM kupiti karte i ući unutra, jer se drugi dan vraćam u Hrvatsku i tko zna hoću li ikad uspjeti vidjeti taj Oceanarij. Sav trud (šarm ) se isplatio i moja utrka natrag do taxija, pa natrag u Oceanarij (ušle na službeni ulaz!) se nastavila. Ocenarij mi se stvarno svidio. Centralni ogromni akvarij bio je prepun predivnih ogromnih riba, morskih pasa, raža itd itd. Okolni manji akvariji šarenili su se od raznih koralja nezamislivih boja. Male blesave vidre su nas zabavljale svojim ludorijama. Mislim da zaista vrijedi potrošiti sat-dva i vidjeti ga Iz Expo centra se vidi i most Vasca da Game, drugi najduži most na svijetu. Preko njega smo se i vozile kada smo putovale na jug Portugala... |
Istanbul
|
u izradi... |
Jordan
|
Meni je osobno Jordan bio odlična destinacija. Makar se moji utisci najčešće svedu na predivne poglede i zanimljive ljude :-) Ali opet svakoga se dojme druge stvari... Išli smo u vlastitom aranžmanu, 10 dana, krajem 11 mj.. Pokušat ću biti kratka! Amman- gl. grad, urbanizacijom se pomalo izgubi "štih" koji imaju manja mjesta, ali recimo oduševilo me druženje s lokalnim ljudima, izlasci na njihova omiljena i popularna mjesta (nargile i trbušni ples) i sl. Jerash- dobro očuvan rimski grad, dosta velik pa se ima što nahodat. Osim što je lijepo to sve za vidjeti, meni je bilo impresivno penjanje, provlačenje i borba sa strahom od visine na Artemidinom hramu. Naravno uz vodstvo lokalnog "slučajnog" prolaznika Um Qais- također ostaci rimskog grada. Ne toliko veliko i očuvano kao Jerash, ali zanimljivo...Sav je uglavnom crn, ne znam od čega točno sagrađen. Odličan pogled na Siriju, Golansku visoravan. Pella- Također ostaci rimskog grada. Koji smo jedva pronašli, jer nije atraktivan za turiste. Ali kažu da je važno arheološko nalazište. Super je bilo i vidjeti mala mjesta, pretrpane autobuse, okićene aute, ovce, deve i sl. na cesti dok smo se vozili od jednog do drugog mjesta. Teško je sve opisati... Mrtvo more - pronašli divlju plažu i kupanac. Osjećaj neopisiv!! Osim što je poslije ručnik neupotrebljiv dok se doooobro ne opere. Malo su nas čudno neki doživljavali, jer je nama bilo super toplo na 20-25 stupnjeva. Dok je za njih to bio početak zime i svi su počeli paliti grijanje, nositi veste i sl. Betanija - mjesto Isusovog krštenja, iskopine kapelice sagrađene na tom mjestu. I rijeka Jordan...S druge strane Izrael i turisti s naoružanom pratnjom Madaba - gradić, poznat po ostacima mozaika i sl. Kratko stajanje na putu prema... Planina Nebo - mjesto od kuda je Mojsije (i mjesto njegovog posljednjeg počivališta) gledao Obećanu zemlju. Pogled i više nego predivan... Karak (ili Kerak) - križarska utvrda. Poprilično velika, muzej...I naravno super pogled! Vjetar nam je toliko puhao, da sam doslovno mislila da ću odletjet sa zidina! Shobak- također križarska utvrda. Lokalni učitelj (slučajno se tamo zatekao )proveo nas, bilo je fora zavlačiti se u neke podzemne hodnike i sl. Wadi Musa - mjesto na ulasku u kanjon prema Petri. Petra - na konjima ulazak u kanjon, pa malo pješke...Već je sam kanjon predivan, a da ne govorim o samoj Riznici i ostalim "građevinama". Predivno, predivno...Kasnije smo uzeli i deve. Osim razgledavanja na devama, bilo je zabavno i slušati priče (i "zašprehavanje ) beduina koji nas je vodio. Naravno o pogledu da i ne prčam...Zalazak sunca u Petri je ionako poznat...Predivno, predivno...Btw tamo sam upoznala ženu sa Novog Zelanda koja je kao turist došla u Petru, ali se i vratila i udala za beduina. I sretno su živjeli u svojoj pećini sa 3 djece :-) Wadi Rum - pustinja...i stijene. Odlična kombinacija! Pošto smo samo jedan dan proveli tamo, uzeli smo kraću turu. Avantura je počela prve minute kada smo sjeli u rastureni džip, pa onda potraga za gorivom- koje nismo odmah bili svijesni! A dalje prava uživancija u prirodnim ljepotama...I pogledima naravno Aqaba- lijep grad na Crvenom moru, ali ništa posebno dojmljivo. Jednostavno previše urbaniziran i s previše zapadnjačkog utjecaja...Zabavno je bilo uvjeravanje vlasnika jednog dućana da je bio nekada dubler Omara Sharifa. Dapače cijeli dućan mu je pun njihovih zajedničkih slika. Ima nešto sličnosti, pa tko zna... A bio je i zabavan susret na tržnici s čovjekom koji je isti tren kad smo rekli da smo iz Hrvatske, izvukao fotografiju sebe pokraj Bana Jelačića . Inače su ljudi super reagirali na spomen Hrvatske. Dosta ih je bilo u Hrvatskoj sa Unproforom za vrijeme rata... Na cestama su često vojni punktovi gdje vas provjeravaju tko ste, od kuda, kuda idete i sl. Čim smo rekli Hrvatska- reakcija je bila smiješak i dobru zabavu! Uslijedio je povratak u Amman, još jedan izlazak uz nargile i put natrag doma... |
Bugarska- Albena, Varna
|
u izradi... |
Češka
|
u izradi... |
Njemačka- dvorci Bavarske
|
U Njemačkoj sam bila nekoliko puta, ali sve ću pokušat sažet u jednu priču! Ili 2....Koliko će već biti potrebno Počet ćemo od krasnih dvoraca Bavarske... Na samom jugu Njemačke smještena je pokrajina Bavarska. Bavarska nije oduvijek bila dio republike Njemačke i tokom povijesti mnoge zemlje su se otimale za njezinu naklonost: Francuska, Austrija i Pruska. Spletom raznih političkih manipulacija Bavarska je pripojena Pruskoj te je s vremenom nastala današnja Njemačka. Razlog velike popularnosti Bavarske su bila njezina prirodna bogatstva te je i dan danas jedna od najbogatijih pokrajina u centralnom dijelu Europe. U doba njezine neovisnosti Bavarska je bila kraljevina i njome su vladali razni kraljevi, a vjerojatno najpoznatiji je Kralj Ludwig II. 1864. Ludwig II je kao mlad (18g) došao na prijestolje i od malena pa sve do njegove preuranjene i sumnjive smrti 1886. (kako to već bude s kraljevima) uživao je u pričama, legendama i mitologijama. Danas bismo rekli da je bio fantasy freak, a ako danas čudno gledaju na ljubitelje fantazije možete si zamisliti kako je njemu bilo. Iako je živio u prošlosti i mašti, Ludwig je bio izuzetno napredan i suvremen. Pa je recimo u svim svojim dvorcima osigurao tekuću vodu, a u nekima čak i toplu tekuću vodu na svim katovima. Imao je svoj zahod, sustav za pripremu stola za objed kao i mehanizam za automatsko okretanje mesa na roštilju. Napredan, maštovit i mlad kralj, koji je iza sebe ostavio obitelj u dugovima i mnoga nerazjašnjena pitanja. Pored ostaloga Ludwig je bio i ljubitelj i pokrovitelj umjetnosti. Tako su pod njegovim pokroviteljstvom nastale neke od najpoznatijih Wagnerovih djela u doba kada Wagnera nitko nije htio slušati a kamoli pomagati. Ali Wagner je djelio strast prema legendama kao i Ludwig i zajednička ljubav prema mističnome je stvorila neka od najpoznatijih Wagnerovih djela. A iz Ludwigove ljubavi su stvoreni dvorci. U bavarskoj se nalazi mnogo dvoraca ali definitivno najpoznatiji su Neuschwanstein, Linderhof, Herrenchiemsee te Hohenschwangau. U Alpama, na pošumljenom brdu između dva jezera, smješten je dvorac Hohenschwangau koji je u 12. stoljeću bio sjedište Lordova Schwangau. Maximilian II, Ludwigov otac, je kupio uševine 1832. i preuredio ih u romantični dvorac. U tom dvorcu je Ludwig II proveo većinu svojeg djetinjstva i ovdje se prvi puta susreo s pričom o Labuđem vitezu Lohengrin te ,kao i njegov otac, počeo je sve više osjećati vezu s Labuđim vitezovima (Knights of Schwangau, Schwan, ger. – labud). Na prvome katu, među raznim sobama se nalazi i odaja Labuđeg viteza koja je ujedno služila i kao soba za objed. Cijela soba je oslikana muralima koji prikazuju sagu o vitezu Lohengrinu, Labuđem vitezu. Na prvome katu je živjela kraljica, odvojeno od kralja. Drugi kat je bio uređen za život i rad kralja i mladih prinčeva. Kraljevska spavaća soba je bila spojena spiralnim stubištem koje je vodilo na kat niže u spavaću sobu kraljice. Najzanimljivija je spavaća soba mladog Ludwiga II koji je inzistirao da spava u „otvorenom“ prostoru tako da je cijela soba oslikana u pejzažnim motivom, a strop kao zvjezdano nebo. Na mjestima gdje su zvijezde su bile probušene male rupe u koje su stavljene kristalne cijevi a između stropa i neba su se palile uljanice. Cijev bi prenosila svijetlost i mladi Ludwig je spavao pod svijetlošću zvijezda na „otvorenom“. Zasigurno jedan od najljepših dvoraca ikad napravljenih, dvorac Neuschwanstein (1869.-1886.) je izvor ideje za Disneyev zaštitni znak, te ostvarenje sna za kralja Ludwiga II nije nikada dovršeno. Odavno pod utjecajem priča i legendi, 13.5.1868. Ludwig II piše Wagneru slijedeće: „Namjeravam nanovo izgraditi stare ruševine dvorca Hohenschwangau podno Pollat Gorge-a u originalnom stilu starih njemačkih tvrđava ... mjesto je najljepše koje itko može naći.“ I zaista, mjesto je predivno. Visoko iznad Alpsee jezera, na Labuđem brdu, blizu gromoglasnih voda 45 metara visokog Pollat Gorge-a sagrađen je dvorac Neuschwanstein. Dvorac ima 5 katova, građen je u romaneskom stilu koristeći Wartburg dvorac kao model, sa mnogim scenama iz Wagnerovih djela. Zaista pravo oličenje romantičnog srednjovjekovnog dvorca. Unutrašnjost krase razne priče prikazane kroz oslikane zidove, bajke, legende i mitovi, pa tako i saga o Nibelunzima, Parsifalov Gral te mnogi drugi heroji i sage iz Njemačkog srednjeg vijeka. Iako u svakom pogledu dvorac iz mašte, Neuschwanstein je bio i tehnološki napredan. Koristeći snagu potoka koji se obrušava niz brdo dvorac ima osiguranu tekuću vodu na svim katovima. U kuhinji dvorca iznad roštilja se nalazi dimnjak za odvod dima u koji su ugrađene lopatice koje bi se okretale kako je dim prolazio. Lopatice pokreću mehanizam koji okreće meso na tom istom roštilju. Drugim rječima, kralj si je napravio roštilj koji se sam okretao. No samo je manji dio soba uređen. Mene je recimo fascinirala mala soba (nešto kao poveznica 2 većih prostorija) koja je uređena kao spilja s izlazom na mali balkon. Nakon posjeta Versaillesu 1867. Ludwig je kupio zemlju oko Linderfhofa i sagradio si mali privatan dvorac. Linderhof je sagrađen u razdoblju između 1870. i 1878. kao počast Savršenoj Monarhiji (Apsolutizmu) koju su uživali francuski kraljevi. Dvorac je izgrađen u složeom roccoco stilu koji podsjeća na vrijeme Burbonske dinastije. Linderhof je jedini projekt Ludwiga II čije dovršenje je doživio. To je bio privatan dvorac u koji se povlačio na odmor i usamljenost. U dvorcu ima prostorija koju nazivaju "stoliću prostri se". Poanta je u tome da Ludwig nije volio ljude, pa se stol iz blagovaonice spuštao nekim mehanizmom u kuhinju, na njega je stavljena hrana i vraćen je nazad. Ali i obzirom da je bio donekle opsjednut i Napoleonom, često je hrana morala biti servirana i za njega (imaginarno društvo )...Ispred samog ulaza se nalazi terasa s jezerom. U sredini jezera je pozlaćena skupina cvijeća i nimfi, a iz njihove sredine izlazi vodoskok koji doseže i do 30m. Dvorac je također građen na prirodnom potoku čiju snagu je iskoristio za tekuću vodu u cijelom dvorcu. Malo dalje od dvorca se nalazi Venerina pećina. To je me zaista fasciniralo!! Ludwig je već tada bio debelo opčinjen Wagnerovim djelima te je odlučio napraviti Venerinu pećinu iz Venusberg planine iz Wagnerove „Tannhauser“ opere. Ulazak u pećinu je zatvoren s kamenom koji se otvara na pomoću tajnog mehanizma, a sama pećina je ukrašena i uređena prema scenariju iz opere „Tannhauser“. Jezerce, na kojem pluta njegova lađa u obliku školjke s malom pozornicom, rasvjetom....Pravo mjesto iz mašte. Herrenchiemsee (21.3.1878-...) je još jedan dvorac, odnosno projekt mladog kralja Ludwiga II, koji nesumljivo nije znao kuda će s novcima. Dvorac se nalazi na otoku usred jezera do kojeg vas vozi brodić. Prolazi se kroz park gdje slobodno hodaju patkice, labudovi i sl. Dvorac nikada nije dovršen, a kralj je u njemu boravio samo 9 dana. Herrenchiemsee dvorac je zamišljen kao identična kopija Versaillesa. Godine 1873. kupio je otok Herrenworth gdje je odlučio postaviti „Novi Versailles“. Rekao je: „Bit će hram, gdje ću moći slaviti spomen na Luja XIV.“ Prvi kamen temeljac je postavljen 21.3.1878. Unutar 3 godine gradnja je bila više manje dovršena. 1884. Ludwig je proveo inspekciju dvorca i parka koji je noću bio osvjetljen električnim svjetlom. Dvorac je nedovršen, ali namjerno jer Ludwig je htio učinito samo neke prostorije pogodnima za stanovanje i život. Slobodno se može reći da je cijeli dvorac sagrađen od mramora i zlata. Prelaskom iz sobe u sobu čuđenje i divljenje svakog posjetioca raste, a u nekim trenucima prelazi i granice dobrog ukusa. Naime, cijeli dvorac je napravljen u kombinaciji roccoa i baroka što ga čini izuzetno kičastim i ukrašenim sa svim mogućim detaljima koji su naravno od zlata, skupog porculana ili mramora. Jedna od poznatijih je soba 17 zrcala u kojoj se nasuprot zrcala nalazi 17 prozora koji su iste veličine kao i zrcala te gledaju na park. Prolazeći kroz sobu dobivate dojam da je soba građena između dva parka. U sobi se nalazi 2000 svijeća. Soba je zaista blješteća :-) Jedna od najkičastijih soba je definitivno kraljevska spavaonica. Sagrađena i ukrašena u 22karatnom zlatu, mramoru i skupocjenom parketu s intarzijom svakog posjetioca ostavlja bez daha. Ono što je fascinantno što tu spavaonicu je Ludwig II sagradio u čast Luja XIV i nije je koristio uopće već je sebi sagradio drugu. Naravno, bankrotirao je. I ovaj dvorac je imao svoju tehnološku stranu. Pored kraljevske spavaonice gdje je Ludwig II spavao s lijeve strane se nalazila mala privatna odaja: zahod. Nakon što bi kralj obavio nuždu zahod se spušta u prostorije kat niže gdje su ga sluge očistile i vraćale čist zahod gore. S desne strane se nalazilo spiralno stubište koje je vodilo u kraljevsku privatnu garderobu i kupaonicu. Kada je ovalni bazen od mramora dok su okolni zidovi i strop oslikani prikazujući Veneru, rimsku božicu ljubavi, kako uživa sa svojim slugama. Kada je mogla primiti oko 60000 litara vode. Sve nule su na broju. To bi bilo ukratko o dvorcima Bavarske. Zaista ih vrijedi vidjeti i jedna napomena - slikanje u dvorcima je strogo zabranjeno. Zato svaki obilazak završava suvenirnicom... |
Budimpešta
|
U Budimpešti sam bila 2 puta, oba puta dosta kratko....Ali mislim da je bilo i dovoljno da se vidi ono najzanimljivije. Pokušavam se sjetiti nekakvih dojmova....I prvo što mi je palo na pamet da je lijep grad u kojem me oba puta nevjerojatno propuhao vjetar. Budimpešta, glavni grad Mađarske i glavni politički, industrijski, trgovački i prometni centar zemlje. Ima preko 1,7 milijuna stanovnika, što je manje od vrhunca dostignutog sredinom 1980-ih kada je imala 2,07 milijuna. Postala je jedinstveni grad 1873. spajanjem Budima i Obude na desnoj obali Dunava s Peštom na lijevoj (istočnoj) obali. Što se mora vidjeti? Zgrada Mađarskog parlamenta (Országház) zasigurno je najpoznatiji simbol Budimpešte. To golemo zdanje je treći najveći parlament u svijetu i drugi u Europi, odmah iza onog u Bukureštu. Otvoren je 1896. godine, simbolički označavajući tisućljetnu obljetnicu dolaska Mađara na to područje. Broj 96 tamo se pojavljuje još jednom – točno toliko u metrima iznosi visina velebnog Parlamenta! Iako je otvaranje 'obavljeno' još 1896., zgrada je dovršena 8 godina kasnije, 20 godina nakon početka radova. Nakon nekog vremena uvidjelo se da je pri izgradnji učinjen propust – izabrana je kriva vrsta kamena, koja se pokazala neotpornom na atmosferske pojave. Možda će nekome biti zanimljiv detalj da je zgrada Parlamenta izgrađena od kamena bihacita izvađenog u kamenolomima pokraj grada Bihaća.  Moralo se pristupiti rekonstrukciji, a s obzirom na veličinu grandioznog zdanja ona je stalno u tijeku, pa tako i danas. Slijedi malo brojeva – Parlament se pruža 268 metara u duljinu i 123 u širinu, gradilo ga je preko tisuću radnika, ima 691 sobu, a u njega je ugrađeno 40 kilograma 22-23 karatnog zlata! Smješten je na Kossuth Lajos tér, a do njega se može doći podzemnom željeznicom s izlaskom na istoimenoj postaji (Kossuth Lajos tér) ili tramvajem broj 2. Ulaz se nalazi na vratima br. 10. Ribarska tvrđava (Halászbástya) Mjesto s vjerojatno najljepšim pogledom na Budimpeštu sastoji se od 7 tornjeva, a radovi su završeni 1902. godine. Svaki toranj predstavlja po jedno mađarsko pleme, koje se doselilo u Mađarsku krajem 9. stoljeća i koja su zapravo stvorila mađarski narod. Ovo zanimljivo ime potječe od riblje tržnice, koja se na tom području nalazila još tijekom srednjeg vijeka, a čak se cijelo okolno područje zvalo 'Ribarski grad'. Sama građevina djeluje pomalo bajkovito, nestvarno i zaigrano, ali se odlično uklapa u okolinu i čini skladnu cjelinu s Mátyás-templom (crkva sv. Matijaša). Iako u imenu sadrži riječ ’trvđava’, nikad se nije koristila u obrambene svrhe, nego je građena isključivo kao mjesto za uživanje i pružanje odličnog pogleda na grad. Za ulaz na donji dio tvrđave ne treba ništa platiti, dok je za gornji dio potrebno izdvojiti nešto novaca za ulaznicu, ali neznatan iznos za jednu od najljepših znamenitosti Budimpešte, a pogled sam za sebe vrijedi višestruko! Vrijedi napomenuti da se ispred spomenika Stjepana I., koji je odmah uz tvrđavu, možete uslikati sa živim sokolom na svojoj ruci, ali budite spremni da će vas osim vašeg fotoaparata uslikati i desetci drugih aparata od okolnih turista :) Bazilika sv. Stjepana (Szent István Bazilika) Najveća crkva u gradu smjestila se na Szent István tér (podzemna Arany János utca) i može primiti oko 8 000 vjernika. Mađari ju često zovu 'bazilika', kako bi dočarali njezinu veličinu i značaj najveće crkve u cijeloj državi. Građena je gotovo pola stoljeća, uvelike zahvaljujući urušavanju 1868. Nakon toga je Katedrala nanovo građena iz temelja, a dovršena je tek 1905. Unutar crkve se nalazi najveća mađarska, ujedno i vrlo neobična, relikvija – desna ruka prvog mađarskog kralja, Stjepana. Možete se popeti na vrh kupole, odakle se pruža predivan pogled na grad. Sinagoga (Dohány utcai Zsinagóga) Nije Parlament jedina građevina u Budimpešti koja se svrstava među najveće u kategoriji, jer je tzv. Velika sinagoga ulice Dohány (Dohány utcai Zsinagóga, podzemna Astoria), sa svojih 3000 vjernika koje može primiti, najveća europska sinagoga i druga u svijetu, odmah iza one u New Yorku. Sagrađena je sredinom 19. stoljeća u maursko-bizantinskom stilu, što turiste katkad zbunjuje, jer na prvi pogled pomisle da je to – džamija! Unutrašnjost je bogato uređena, vrlo blještava i sjajna, s prekrasnim bočnim galerijama i lusterima koji se nadvijaju nad vjernicima. Lančani most (Széchenyi lánchíd) Lančani most je jedan od najprepoznatljivijih budimpeštanskih simbola, a ujedno i prvi stalni most između Budima i Pešte. Naime, ta dva dijela današnjeg glavnog mađarskog grada stoljećima su bila povezana samo pontonskim mostom. Priča o nastanku ideje za gradnju Lančanog mosta pomalo je neobična. Začetnik ideje, a kasnije će se pokazati i onaj koji ju je proveo u djelo, grof István Széchenyi, saznao je da mu je otac umro u Beču. S obzirom da se to dogodilo u prosincu, zima je bila jaka i most je bio zatvoren. To je oduljilo polazak za čitavih tjedan dana i grof je obećao sagraditi stalni most, bez obzira na cijenu. Radovi su krenuli 22 godine kasnije, 1842., a potrajali su sedam godina. Most je na neki način potaknuo ujedinjenje Budima i Pešte, do kojeg je konačno došlo 1873. g. Ujedno je bio i simbol jačanja grada, njegova rasta, kako u veličini, tako i moći. Budimpešta je ušla u svoje drugo zlatno doba – doba kulturnog, ekonomskog i intelektualnog procvata! Most je posebno lijep noću, kad se upale svjetla i obasjaju ga cijelom duljinom, a Dunav postane veliko zrcalo u kojem se vide obrisi jednog od nedvojbeno najljepših europskih mostova! Crkva sv. Matijaša (Mátyás-templom, www.matyas-templom.hu) Pravi naziv ove crkve je crkva Naše Gospe, ali se često koristi naziv crkva sv. Matijaša, koji je dobila u 15. stoljeću po kralju Matijašu, zaslužnom za njezinu tadašnju obnovu. Kralj je na tom mjestu održao oba svoja vjenčanja, što je dovelo do male tradicije da se tamo održavaju kraljevska vjenčanja, kao i krunjenja. Za vrijeme turske okupacije, Crkva je pretvorena u džamiju, što je ostala do oslobođenja 1686., kad je počela obnova u baroknom stilu. Taj je pokušaj bio pomalo promašen i prava je rekonstrukcija počela tek krajem 19. stoljeća, kad je arhitekt Frigyes Schulek Crkvi sv. Matijaša vratio sjaj iz doba prvobitne izgradnje - 13. stoljeća! Trg heroja (Hősök tere) Vjerojatno najdojmljiviji trg u Budimpešti smjestio se na kraju avenije Andrássy , često zvane 'Avenija kulture', zbog brojnih kulturnih znamenitosti koje su se u njoj smjestile, među kojima je svakako najpoznatija Opera. Trgom dominira Milenijski spomenik, tako nazvan radi obilježavanja tisućljetne obljetnice mađarskog doseljavanja. Ipak, u potpunosti je dovršen tek 1929. godine, kada je i dobio današnje ime. U sklopu spomenika nalaze se statue sedam plemenskih vođa i mnogih drugih povijesnih ličnosti, među ostalima kralja Stjepana, Bele IV., Matijaša Korvina i Lajoša Košuta. Središnji dio spomenika zauzima 36 metara visok korintski stup, na vrhu kojeg se nalazi kip arkanđela Gabrijela. U podnožju je grobnica nepoznatog vojnika. U sklopu Trga heroja, na njegovim bočnim stranama, nalaze se i dva značajna muzeja – Muzej lijepih umjetnosti (Szépművészeti , www.szepmuveszeti.hu) i Muzej suvremene umjetnosti (Műcsarnok, www.mucsarnok.hu ), a u blizini je i Zoološki vrt. |
Salzburg
|
Za posjet Salzurgu smo se odlučili u adventsko vrijeme. Ugođaj je bio krasan, bez obzira na snijeg i hladnoću. A i kuhano vino uvijek spašava situaciju  Salzburg je prekrasan austrijski grad koji se nalazi uz rijeku Salzach, okružen je planinama a izgrađen je u baroknom stilu. U svom alpskom okruženju i sa povijesnim centrom koji je 1997. godine proglašen UNESCO baštinom. Grad Salzburg je drugi po veličini u Austriji, glavni je grad istoimene pokrajine, u njemu živi 150.000 ljudi a privuče preko 7 milijuna posjetitelja godišnje. Ulice grada su popločane kamenom, povezane su uskim prolazima koji vode na zaklonjene trgove i na svakom koraku možete vidjeti prekrasne primjere arhitekture. Obzirom da je Salzburg rodno mjesto Wolfganga Amadeusa Mozarta, ne čudi da je muzički život u Salzburgu iznimno bogat te bi slavni kompozitor bio zaista ponosan na svoj grad. U gradu možete i posjetiti dvije kuće WA Mozarta. Obje su pretvorene u muzeje. U prvoj kući, gdje se rodio 1756., možete vidjeti violinu koju je svirao dok je bio mali, njegove note, portrete, pisma obitelji. Kao i slike Mozarta koji svira, te jedna nedovršena slika koju je naslikao njegov zet. Sama zgrada naziva se Hagenauerhaus, a ime je dobila po vlasniku i Mozartovom prijatelju Jahhan Lorenz Hagenaueru. Njegov kasniji dom je Tanzmeisterhaus, nalazi se na Markarplatz-u, u blizini Trinity Church. Kuća je ime dobila po prvotnom vlasniku, Lorenzu Speckneru koji je u njoj imao plesnu školu ( Tanzmeister znači učitelj plesa ). Ovdje je pronašao dovoljno prostora za probe, život i okupljanje. Tu je komponirao kao lud i napisao čak 232 pisma - za koja se zna ( pretpostavlja se da ih je puno više). I naravno ne smijete biti u Salzburgu i ne probati "prave" Mozart kugle (navodno su "prave one koje su zamotane u plavo srebrni papirić ) )Slastica koja je poznata širom svijeta potječe iz Salzburga. Sadrži pistaccio, marcipan, nougat i prekrivena je tamnom ili mliječnom čokoladom. Prvu Mozart kuglu napravio je u 19. stoljeću čokolater Furst. U Salzburgu još uvijek postoji par vrsti ovih čokolateria, a osim njih, postoji i nekoliko različitih vrsta Mozart kugli koje se razlikuju po klasi, a time i naravno cijeni. Otići iz Salzburga bez Mozart kugle je kao da i niste bili u Salzburgu. No, pripazite gdje ih kupujete, jer su turistička središta grada prepuna prodavaonica Mozart kugli koje i nisu toliko kvalitetne, a jako su skupe. Ali to je ista priča kuda god otišli. kupovanje u samim turističkim središtima je najčešće najskuplje.... Salzburg Festival se smatra jednim od najvažnijih muzičkih festivala na svijetu a u gradu se održava i mnoštvo drugih festivala. Svake godine u Salzburgu se održava oko 4000 kulturnih događanja od kojih je većina muzičkih. Salzburška katedrala predivna je barokna katedrala iz 17. stoljeća, posvećena sv. Rupertu. Prva crkva na tom mjestu spominje se već u 8. stoljeću. S vremenom se nadograđivala, ali se krajem 16. stoljeća znatno oštetila, da bi tadašnji biskup naredio rušenje stare i gradnju nove katedrale. Isprva je biskup htio crkvu za 16 tisuća ljudi, više nego što je bilo svih stanovnika u gradu! Ipak, odustalo se od te namjere i izgrađena je katedrala u današnjem obliku. U isto vrijeme izgrađena je i nadbiskupska palača, Altes Residenz. Crkveni zvonici 'posjeduju' i drugo najveće zvono u Austriji, Salvatorglocke, a težak je nešto više od 14 tona. Inače, trg ispred Katerdale najbolja je polazna točka za obilazak grada, a u adventsko vrijeme je mjesto Božićnog sajma, jednog od najljepših u Srednjoj Europi. Festung Hohensalzburg (www.hohensalzburg.com) je dvorac smješten na brdu Festungsberg, a koji dominira gradom i s čijeg vrha imate pogled na sve gradske tornjeve. Zbog dužine od 250 metara i širine 150 metara, smatra se jednim od najvećih srednjovjekovnih dvoraca u Europi. Prve konstrukcije počele su u 11. stoljeću, da bi veće nadogradnje i proširenja doživio 400 godina kasnije. Tijekom stoljeća mijenao je i svoju svrhu, da bi u 20. stoljeću postao jedna od glavnih turističkih atrakcija, do kojeg je moguće pristupiti uspinjačom, koja vozi svakih 10 minuta, ili pješice, za što treba oko 20 minuta. Mi smo se odlučili za opciju uspinjač i obzirom da je bila noć, pogled na okićen i rasvjetljen grad je bio predivan! Danas se u njemu održavaju i brojni koncerti. Ulaz sa Salzburg cardom je besplatan, dok se pojedinačno plaća oko 10€, ovisno o tome što sve želite pogledati i koristite li uspinjaču. Mladi i grupe imaju popust. U srpnju i kolovozu radno vrijeme je od 9-19h, u svibnju, lipnju, rujnu i za adventske vikende od 9h do 18h, a u ostatku godine od 9:30h do 17h. Mirabell je dvorac s predivnim vrtovima, fontanama i statuama rimskih bogova, odmah uz rijeku Salzach, a izgrađen je u 17. stoljeću. Nažalost u zimsko vrijeme se ne mogu vidjeti ti vrtovi, zatvoreno je, statue su zaštićene... Tu se također nalazi vjerojatno najljepša dvorana za vjenčanja – Mramorna dvorana, a ukoliko se želite tamo vjenčati, rezervaciju morate uputiti najmanje godinu dana unaprijed. Ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom otvorena je od 8-16h, a utorkom i petkom od 13-16h. Getreidegasse je jedna od najpoznatijih ulica u Starom gradu. Gradski pravilnik nalaže kako točno moraju izgledati reklame, tako da iznad prodavaonica postoje isključivo željezni znakovi i oblici. Uz kamene kocke na podu, te draguljarnice, butike, galerije i knjižare, sve to čini ovu ulicu zaista jedinstvenom. Ako malo bolje pogledate na fasade, možete primjetiti da na nekima piše godina kada su zgrade izgrađene. Osim brojnih prodavaonica, na broju 9 se nalazi i Mozartova rodna kuća. Tijekom godine otvorena je od 9-18h, ljeti do 19h, cijena ulaznice je 6,50 €, a sa Salzburg cardom je besplatno. Poznata je i ulica Steingasse, nekoć glavni ulaz za trgovce solju, a danas mjesto gdje se nalaze brojne prodavaonice, kafići i mjesta za odmor nakon razgledavanja. Na broju 9 smještena je Mohrova rodna kuća, poznatijeg kao suautora božićne pjesme 'Tiha noć'. Tko bi htio razgledati još neke od znamenitosti: Nonnberg Abbey, benediktinski samostan osnovan još u 8. stoljeću, koji je ujedno i najstariji ženski religijski hram u njemačkom govornom području. Franjevačka crkva, crkva sv. Petra i Sveučilišna crkva (Kollegienkirche), dvorac Hellbrunn, Muzeja moderne umjetnosti, Baroknog muzeja, Katedralnog muzeja itd U okolici Salzburga nalaze se rudnici soli, koji su se eksploatirali do 1989., kada su zatvoreni. Mi smo otišli u obilazak jednog... Odmah na ulasku smo dobili zaštitna odijela (hlače, jakna i remen- nema različitih veličina, pa smo izgledali kao sumo borci ).Posjeli su nas u vlakić i krenuli smo u vožnju u podzemlje... Sama vožnja je na pojedinim dijelovima bila poprilično klaustrofobična, jer su tuneli poprilično uski i niski. A zabavniji dio je bilo spuštanje niz tobogan do jezerca (naravno nitko nas nije upozorio da nas slikaju dok se spuštamo  )Nakon toga je uslijedila vožnja na splavi. Na vlakić i put prema van! Svijet danas najpoznatijeg sina Salzburga zove Wolfgang Amadeus Mozart. No, u stvari njegovo pravo ime bilo je Johannes Chrysostomus Wolfgang Theopilus Mozart, a Amadeus je bila latinska varjanta Theopilusa. Sam Mozart potpisivao se kao Wolfgang Amade, a sebi se obraćao kao Amadeus samo kada se šalio na svoj račun. |
Poljska
|
Odluka o putovanju u Poljsku, točnije na doček Nove godine je pala doslovno u zadnji čas. I nisam požalila! Putovali smo autobusom i ne samo zbog 750 km, već i zbog toga što naš šofer nije znao put- putovanje se činilo vječnost... Ali tim je veselje bilo veće kada smo konačno stigli! Isto večer snijeg je počeo padati (i nije prestao do našeg odlaska!), pa smo imali pravi zimski ugođaj! Krakow je nekadašnja poljska prijestolnica (do 17.st), kao i jedan od centara znanosti, religije i kulture centralne Europe zbog čega je (kao i zbog sačuvanog arhitektonsko umjetničkog bogatstva) postavljen na listu svjetske baštine UNESCO-a. I udaljen je od Zagreba cca 750 km... Odsjeli smo u hostelu (kojem se ne sjećam imena  ). No bio je pristojan, ništa posebno hostel malo udaljen od centra grada. Ali sve je dobro povezano tramvajskim i autobusnim linijama, pa nije bio problem doći u bilo koji dio grada. U gradskom prijevozu u Krakowu su 22 tramvajske i 108 autobusnih linija, a rade od 5 do 23 sata. Karte je bolje kupiti unaprijed na kioscima ili u agencijama, jer su kod vozača nešto skuplje.Sam Krakow je zaista krasan grad. Naravno treba izdvojiti neke must-see atrakcije grada, a to bi bile: Wawel (kraljevski dvorac,jedna od najljepših renesansnih palače Europe), Glavni trg- drugi po veličini u Europi nakon Trga sv. Marka u Veneciji Crkva Sv.Marije (poznata po oltaru, različitim zvonicima i s nje svaki puni sat svira trubač), franjevačka crkva (lijepi vitraji), Crkva Sv.Petra i Pavla (barokna), Colegium Maius (zgrada sveučilišta s početka 15.st) i Kazimirez (židovska četvrt, sinagoge), utvrda Barbican, Katedrala, mjesto krunjenja i posljednje počivalište poljskih kraljeva. Kazimirez (židovska četvrt) je po završetku Drugog svjetskog rata bio potpuno opustošen i tek se zapravo nedavno počeo obnavljati...zanimljivo mjesto prepuno odličnih kafića, restorana, klubova... Mi smo završili u nekakvom podrumskom, neobičnom, ne znam više jel kafić ili klub... Restorana isto ima za svačji džep: posebno su popularni gruzijski restorani, Rooster, Polskie Smaki, Miod Malina, Chlopskie Jadlo...Mi smo pronašli nekakav studentski restorančić. Ok hrana za vrlo malo novaca, a ziodvi su bili oslikani scenama iz stripova. Sjećam se da je dojam bio pozitivan Studentske iskaznice priznaju se gotovo svuda pa možete ostvariti značajne popuste, u globalu cijene su "zagrebačke", Poljaci su izrazito druželjubivi, ugodni i spontani, a atmosfera ležerna... Čak smo se više sporazumjevali na Poljsko-Hrvatskom, nego ikojem drugom jeziku (više ljudi je govorilo njemački, nego engleski). Što se tiče teme When to go, mislim da jedino zimu treba izbjegavati...Krakow je bio prekrasan i pod snijegom, ali kad gledam slike Krakowa u proljeće...to je kao da gledam slike grada u kojemu nikad nisam bila. Kad se brežuljci zazelene, sve puno cvijeća, kad se trgovi ispune terasama.. U okolica Krakowa ne smijete nikako propustiti : Rudnik soli Wieliczka ( http://www.kopalnia.pl) je aktivan rudnik čiji počeci datiraju još iz 13 st.Ukratko, mali podzeman grad, 150 m ispod razine zemlje (da, dovoljno je prostran tako da nema straha od klaustrofobije), sa mnoštvom skulptura, kapelicama, bogato ukrašenim dvoranama koje su tijekom stoljeća stvorili rudari koji du tamo radili; Nalazi se na UNESCO-voj Heritage listi i stvarno se mora vidjeti. Mala preporuka (nadam se da je još uvijek korisna): ispred Hotela Royal staje mali autobus (na sebi ima sliku rudnika pa teško da možete pogriješiti, 20 PLN ili 40 kn) u kojem kupite SAMO kartu do rudnika (poušat će vam prodati paket, ali ne nasjedajte), a onda tamo kupite kartu za razgledavanje rudnika (40 PLN ili 80 kn). Naime, svakih sat vremena formira se grupa sa vodičem na engl. jeziku (u organizaciji samog rudnika), pa nema nikakve potrebe da vam netko za to uzima novce. Legenda kaže kako je sv. Kinga, kćer mađarskog kralja Bele IV., bila zaručena za poljskog grofa Boleslawa. Kao miraz dobila je rudnik soli kod Maramarasa u Mađarskoj. U otvor tog rudnika je bacila svoj zaručnički prsten. Na putu za Krakow, stali su kod Wieliczke i ona je naredila da joj se iskopa bunar. Međutim, umjesto vode otkrivena je sol i u prvoj grudi soli koja je izvađena pronađen je njezin zaručnički prsten. I tako je sv. Kinga postala zaštitnca rudara soli. Ali, povijest pokazuje kako su lokalna iskapanja počela oko 4000 g. prije Krista. Nakon što je Miocensko more isparilo, ostale su naslage soli, a more je vjerojatno stvorilo i podzemne pećine u kojima su i danas slana jezera. Tijekom 9 stoljeća iskapanja, izvađeno je oko 7.5 miljuna kubika soli. Danas rudnik ima 9 razina, od kojih je prva na 64 metra dubine, a zadnja na 327 metara. Hodnici i galerije su ukupno dugi oko 250 kilometara. Najveće dostignuće je svakako „kapelica“ Sv. Kinge koja je sagrađena 1896, na dubini od 101 metra. Pri samom ulasku u kapelicu ništa vas ne može pripremiti za ono što ćete vidjeti, niti je to moguće opisati. Svaka kapelica , kao i svi kipovi izrađeni od soli koje smo dolje vidjeli su bili fascinantni. Ulazi se, odnosno spušta se stepenicama unutar kapelice, tako da čim uđete imate prekrasan pogled na cijelu površinu. Danas je popularno mjesto za vjenčanja, a ponekad se u njoj služe i mise. Također zbog visoke koncentracije minerala soli, zrak je vrlo koristan za astmatičare ili bilo koje druge probleme dišnih puteva. Bila sam vrlo prehlađena i priznajem da se osjeti olakšanje :-) Izlazak iz samog rudnika je isto tako poseban doživljaj, jer se vraćate oko 300 metara u starom rudarskom liftu od 2 razine. U jednu razinu lifta stane oko 6 osoba. Lift put od 300 metara obavi u roku od 20ak sekundi i onda otkrijete kako vam treba vodič da biste se znali vratiti do ulaza jer se nalazite na drugom kraju brda. Auschwitz I&II (http://www.auschwitz.org.pl/) su bivši koncentracioni logori na koje ne znam bih li trošila previše riječi...osim da to svakako morate vidjeti, jednom i nikad više. Svi smo manje više upućeni u događaje koje povijest piše, ali kada se nađete u prostoriji "tuširaona" i iznad vas je rupa kroz koju je bacan ciklon-B....s druge strane vrata spalionica... Preporuka je uplatiti organiziranu turu, jer osim prijevoza dobivate i vodiča koji je za razgledavanje kompleksa nužan...naime, u svim prostorijama koje su otvorene za posjetitelje postoje fotografije, razni osobni predmeti i razni drugi materijalni dokazi onoga što se tamo događalo. No bez nekoga tko će vas dobro uputiti u cijelu priču, dolazak na to mjesto nema smisla... |
Putositnice
|
Obzirom da je od nekih putovanja prošla i po nekoliko godina, dat ću si truda prisjetiti se što više detalja i korisnih informacija... Nažalost neke su ipak "isparile" Uživajte kao što sam i ja uživala i kao što ću na svojim budućim putovanjima  |
